INTERVJU S JUSSIJEM69
ZA HRVATSKU THE 69 EYES STRANICU

Intervju: Ivy
Photo: Vedran Levi

24. siječnja 2010., Hrvatska, Zagreb, klub Boogaloo. Prvi ikada ne-festivalski The 69 Eyes koncert u Hrvatskoj. I prvi ikada intervju kojeg je Jussi dao za hrvatsku The 69 Eyes špilju. Provjerite o čemu smo razgovarali!

IVY: Voljela bih započeti ovaj intervju, budući da je ovo prvi put u gotovo osam godina da razgovaramo za hrvatski fan sajt, sa osvrtom na prošlost. Pa, u ranim godinama, što te u prvom redu privuklo glazbi? A zatim što te privuklo bubnjevima?
JUSSI: Ne postoji ništa uzbudljivije od rock'n'roll avanture. Mislim, čak ni biti gusar. Imalo je okus, mirisalo i imalo osjet opasnoga i uzbudljivoga i bilo je sve što sam očekivao da će biti, cijela rock'n'roll avantura. To je ukratko odgovor. Ja nikada nisam morao razmišljati o tomu što želim biti kad odrastem i jesam li u sportovima ili u čemu god. Uvijek mi je bilo super jasno da ću završiti svirajući bubnjeve u rock'n'roll bnedu i to je čudno. Mislim, bilo je tako jasno u tako ranoj dobi i nikada nisam oklijevao i osjećao sam to prirodnim. A zašto bubnjevi? Mislim zato što možeš proizvesti najviše buke s bubnjevima a ja sam takva vrsta karaktera, pomalo tjelesno sa svime što radim pa je... mislim, superpriodno je da sam uvijek znao da želim udarati svoje bubnjeve super glasno. To je to.

IVY: Koliko si bio star kad si otkrio bubnjeve i zainteresirao se za instrument?
JUSSI: Mislim da sam bio u trećem razredu kada samo molio naše učitelje da me puste u glazbenu učionicu da sviram bubnjeve u našoj lokalnoj školi i završio sam tamo svirajući svaki sat, znaš, tijekom 15 minutnih pauza. Lupao sam tamo po bubnjevima i od tada sva glazba koju sam slušao ili gledao na TV-u, uvijek sam provjeravao bubnjara ili slušao što bubnjar radi i, kao što sam rekao, to mi je bilo  nadprirodno... uvijek sam mislio da je Tommy Lee najcoolerskiji tip u bendu i to je sam želio raditi. Čudno je. Mislim, toliko mnogo ljudi pokušava sa gitarama, basom, bubnjevima ili pjevanjem, štogod ali ja nikada nisam želio pokušavati. Sviram gitaru kod kuće i prilično dobro se nosim sa svojim AC/DC riffovima ali nikada nisam želio biti gitarist.

IVY: Ok, to je cool i zanimljivo. Ali reci mi, jesi li se školovao ili si sve sam naučio?
JUSSI: Ne. Zapravo sam osvijetlio svoj put u prvom školskom bendu. Rekao sam bendu da sam zapravo bolji od njihovog bubnjara. Nisam imao bubnjeve. A oni su odjednom rekli: 'Ok, ajmo probati s tobom'. I bio sam pomalo nervozan: 'Oh, sranje, sad bih zaista trebao znati što napraviti'. Iz nekog razloga uspio sam izbaciti tog bubnjara iz benda i dobiti posao. Bio je to školski bend kada sam bio prilično jebeno mlad.

IVY: Moram te pitati ponešto o tomu kako si se pridružio The 69 Eyes budući da si zadnji koji je došao u bend. Koji je bio razlog zašto si se pridružio bendu u vrijeme kada je momak koji je trebao biti bubnjar napustio bend?
JUSSI: Zapravo sam vidio bend nekoliko puta; svirao sam sa svojim prethodnim bendom s njima. Mislio sam da je to najuzbudljiviji, najopasniji bend koji sam ikad vidio. Mislim, svi su oni bili obučeni u crno, i imali su zaista debele kože za opasno i uzbudljivo. Nijedan rock bend, posebice u Finskoj, nije bio tako uzbudljiv kao oni. I imali su taj veliki «Jebi se!» stav na pozornici o čemu je sve ostalo. I, pretpostavljam, prvi bubnjar nije bio toliko posvećen bendu i cijeloj stvari i zato su trebali promijeniti bubnjara i...bend u  kojem sam bio u to vrijeme, momci su bili dosta stariji od mene i to nije zapravo bila moja stvar pa sam se osjećao kao kod kuće odmah na početnoj točki.

IVY:Kada provodiš toliko vremena s nekim (a sada govorimo o gotovo dva desetljeća) na, ponekad se čini beskrajnim turnejama, koji su kompromisi nužni za uspješan suživot i kako se svi uspjevate nositi sa prednostima i nedostacima ostalih (jer očito je da ste totalno drugačiji a istovremeno nerazdvojna cjelina)?
JUSSI: Kompromisi su, mislim, u tome da ti nedostaju prijatelji, rođendani i... Dijelimo toliko stvari kroz ovo vrijeme. Djevojke dođu i odu i jedina stvar koja je uvijek tu je bend. Pa, mislim, imamo članove obitelji koji umiru i velike tužne stvari i velike sretne stvari ali to je nešto što svi imaju u životu i mi... uvijek smo bili nas petorica koji smo dijelili sve te trenutke i bili tu jedan za drugoga. Tako da... prilično je tešo objasniti... Neki ljudi uspoređuju biti u bendu sa biti u braku ali jebeš to! U ovom slučaju imaš četiri žene i u ovom slučaju, mislim, kažeš dobro jutro svojoj ženi i odeš na posao i vidiš ju kad dođeš doma i ideš na spavanje. Mi radimo svoj posao, spavamo, radimo sve zajedno, 24 sata dnevno  20 godina i petorica smo i mislim da je ta usporedba glupa. Ali bila je to jedna nevjerojatna vožnja.

IVY: Kao bubnjar, što  možeš reći o stvaranju vaših albuma? Kako izgleda kada su The 69 Eyes u studiju?
JUSSI: Sa zadnjim smo se albumom zapravo koncentrirali više nego ikada mislim na bubnjeve i zaista naglasili različite dijelove, malene stvari poput, ajmo reći Dead Girls Are Easy, slijedili smo svaku riječ koju Jyrki pjeva da bi naglasili da pjesma funkcionira i nije to kao samo: 'Ok, idem snimiti bubnjeve ovdje'. Sada, ovaj je puta zaista skladano pažljivo mnogo prije nego smo ušli u studio. Imali smo svog producenta Matta Hydea u Finskoj za preprodukciju mjesecima prije nego smo otišli u SAD snimiti album. Tako da je bilo pažljivo skladano i ono zbog čega sam jako sretan je više različitosti na novom albumu. Mislim, imali smo neke albume sa bubnjevima koji su prilično blizu jedni drugima pjesmu za pjesmom i sada, ovaj put mnogo se stvari događa i to čini svaku pjesmu drugačiju od ostalih.

IVY: Kada govorimo o «Back In Blood» moram reći da se obje strane, fanovi i kritika, slažu da je to jedan od vaših najboljih albuma.
JUSSI: Hvala ti!
IVY: Također, ljudi kažu da je sada vaša glazba metamorfozirala u svoj vlastiti stil. Neki, isto tako, naglašavaju da je to zbog producenta Matta Hydea. Koliko je zapravo Matt Hyde kreirao zvuk na ovom albumu, a koliko The 69 Eyes?
JUSSI: Pa stvar je... mi smo super sretni sa Devils i Angels. Ja sam super sretan s albumom, sa oba. Ali u mojoj glavi na neki su način zvučali zvukom i pjesmom kao previše kao ista priča i još uvijek sam sretan s načinom na koji zvuče ali nismo željeli snimiti i treći s istim timom i istom vrstom formule jednostavno zato da bi za sebe održali stvari svježima i, naravno, za sve one koji kupuju albume ili slušaju The 69 Eyes. Željeli smo održati stvari svježima i odlučili smo to prije nego smo ušli u studio da želimo  napisati brže pjesme, drugačije pjesme i želimo ispitati The 69 Eyes na način svega što je bilo odlično u našoj glazbi i bendu i doista cijeniti te divne stvari. I ta je odluka bila prije nego je Matt Hyde bio u slici. Ali Matt Hyde je bio također unajmljen zato što je dio tog procesa da dobijemo nove, svježe ideje iz benda i sve zbog toga što smo željeli promijeniti tim. I ispalo je da je on bio najbolji izbor koji smo ikada mogli napraviti. Bio je zaista u... slušao je sve naše albume, od prvog do psoljednjeg i zaista ispitao što su u njegovoj glavi najbolji dijelovi The 69 Eyes i bio je zaista koncentriran i zaista nas je ohrabriao da se koncentriramo na to da budemo vampiri, da budemo mračni hard rock bend kakav jesmo.

IVY: Uzimajući u obzir da si, kao osobnost, vrlo živahan što te isprva dovuklo do toga da počneš svirati ovu vrstu glazbe često opisanu kao mračna i sav taj noćni scenarij?
JUSSI: U mojoj glavi, kada govorimo o dark i Gothic glazbi, za mene je to pomalo drugačije od onoga što je za toliko mnogo drugih Goth ljudi. Meni je Goth glazba The Misfits i Lords Of The New Church što je na kraju party time rock'n'roll. Imate pive, pjevate, idete na partije ali još uvijek je super mračno i oni pjevaju o mrtvim zombijima koji hodaju uokolo i nose crninu i kosturi su uvijek uokolo ali još uvijek je zabavno u isto vrijeme tako da nije samo o tomu da kažeš da ti je srce slomljeno i da želiš umrijeti. Ali, mislim, mi smo napravili i takve stvari, na kraju više smo u toj rock party stvari.

IVY: Ono što potvrđuje tvoju živahnu osobnost su i aktivnosti izvan benda pa smo te tako imali prilike gledati u reality showu sa škotskim ovčarom Ricom što je bilo tako cool, sudjelovao si u akciji Pirates of the Baltic Sea zajedno s Jyrkijem i Michaelom Monroeom, imaš svoju vlastitu radio emisiju i DJ večeri... kako uspjevaš to sve?
JUSSI: Sve smo to napravili u  jednoj godini i to je bilo kad smo završili psiho turneju sa Angels. Znao sam već i prije toga da ću biti kod kuće više nego sam bio u 10 godina pa... Uvijek sam želio imati radio emisiju i uvijek sam želio imati svoje klupske večeri i znao sam da to mogu sada. Bilo je tih TV realityja koji su me pitali štogod, ples sa zvijezdama svaki mjesec ali ne želim to i ne bih imao vremena za to. Ali dva koncerta koja si spomenula su zvučala cool i zabavno pa sam ih napravio. A ispalo je da radimo s Michaelom pa zašto ne? Kada dođemo do DJ večeri, imao sam svoju DJ večer sinoć u Bratislavi, na aftershow partiju i bilo je zabavno. Mislim, idem na party i znam da glazba neće biti loša jer sam ja taj koji pušta glazbu, napijem se besplatno i vani sam s najboljim prijateljima. Tako da je poprilično cool.

IVY: Budući da razgovaramo za hrvatski fan site moram te pitati jedno pitanje vezano uz podršku fanova. Oboje znamo da su tu uokolo u svijetu, posebno u Europi, ljudi koji godinama prate i podržavaju vaš bend na mnogo različitih naina, kroz formu web sitea ili kupovanjem albuma i dolaskom na konocerte. Koliko je takva podrška važna za bend?
JUSSI: Mi smo super blagoslovljeni i počašćeni i zahvalni lojalnim, hardcore fanovima koji nam pružaju podršku i, kao što sam rekao, u isto vrijeme uvijek želimo zadržati stvari svježima i ja sam super ponosan na činjenicu da nikada nismo opet snimili isti album. Uvijek smo napravili nešto što, mislim, za što treba mnogo hrabrosti, na primjer, sa Paris Kills u to smo vrijeme bili svrstani na isto mjesto sa svim tim Goth metal bendovima iz Finske. Odjednom su nas uspoređivali sa bendovima poput Sentenced, Amorphis i oni su sjajni bendovi ali u našim glavama rekli smo: 'Jebeš to! Ne želimo biti dio ni na koji način, želimo biti mi'. I na toj točki želimo preokrenute sve metal gitara, i želimo imati klavijature i govorimo o Duran Duran u intervjuima i radimo nešto totalno suprotno od onoga što ljudi u izdavačkoj kući žele od nas. Na kraju mislim da je to najveća prednost da to imamo i to  nas drži korak ispred svih drugih tko žele biti dio čega got Gothic finske metal štogod.... tamo je 67 HIM 'žele biti' bendova.
IVY: Govoreći o tomu, ja vas nikada ne bih nazvala Gotic metalom...
JUSSI: Ali mi smo u tomu i imali smo neke kao super žestoke pjesme ali da...
IVY: Kako god, mislim da je glupo etiketirati bilo koju glazbu i stavljati ju u kutijice pa...
JUSSI: Da, totalno te razumijem ali...

IVY: Na kraju, želiš li nešto reći hrvatskim fanovima?
JUSSI: Hvala vam na podršci, hvala vam što ste dio nas. Bez vas ja ne bih bio nigdje.

IVY: Hvala tebi!

The 69 Eyes Hrvatska zahvaljuje: Jussi69, Halbe Miete Management, Nuclear Blast